Rijeka i njezina turbulentna povijest nedavno su ponovno zaživjele na velikom platnu kroz sjajni dokumentarno-igrani film Igora Bezinovića “Fiume o morte”. Ovaj je film u javnosti ponovno aktualizirao fascinantnu, ali i mračnu temu talijanske okupacije Kvarnera. Upravo u jeku tog novog vala zanimanja za riječku prošlost, odlučili smo sjesti u automobil i posjetiti mjesto gdje D’Annunzijev duh i dalje sablasno živi. Radi se o monumentalnom kompleksu Vittoriale degli Italiani na jezeru Garda. Smješten u mjestu Gardone Riviera, ovaj bizarni i fascinantni posjed udaljen je svega tridesetak kilometara od Verone, odnosno oko četiri sata vožnje od Rijeke, što ga čini savršenim ciljem za intrigantnu povijesno-kulturnu reportažu.

Da je Vittoriale ključan za razumijevanje riječke povijesti nakon Prvog svjetskog rata, dokazuje i dugo skrivani artefakt uzidan u dvorištu imanja (Cortiletto degli Schiavoni). Tamo se, naime, nalazi originalna brončana glava riječkog dvoglavog orla. Želeći ukloniti znak mrske Austrije i prepraviti ga u rimskog orla, D’Annunzijevi legionari su u studenom 1919. godine skulpturi odrubili jednu glavu te je donijeli svom vođi kao ratni trofej. Ostatak osakaćenog orla opstao je na Gradskom tornju sve do 1949. godine, kada su ga uklonile komunističke vlasti, dok je vjerna replika izvornog simbola na svoje mjesto vraćena tek 2017. godine.

D’Annunzio: Ekscentrik, pjesnik i začetnik novih političkih rituala

Da bismo uopće shvatili Vittoriale, moramo razumjeti čovjeka koji ga je stvorio. Gabriele D’Annunzio bio je sve samo ne obična povijesna ličnost. Bio je vrhunski pjesnik, dramatičar, ali i ratni heroj, zavodnik, esteta i potpuni egomanijak. Živio je životom nevjerojatnog luksuza, stalno bježeći od dugova, okružen hrtovima, rasnim konjima i bezbrojnim ljubavnicama.

Upravo je on osmislio estetski i politički model koji će kasnije uvelike utjecati na talijansku desnicu i njezinu ikonografiju, od balkonskih govora i masovnih skandiranja do specifičnog rimskog pozdrava. Zbog ozljede oka u zrakoplovnoj nesreći tijekom rata, D’Annunzio je razvio tešku fotofobiju, odnosno osjetljivost na svjetlost. Zato je veći dio života proveo u polumraku, što je duboko utjecalo na mističnu atmosferu njegove rezidencije u kojoj su prozori stalno zastrti teškim baršunom.

Kako je nastao Vittoriale: “Zub napunjen zlatom” i pakt s Mussolinijem

Nakon što je njegova riječka avantura neslavno završila “Krvavim Božićem” 1920. godine, D’Annunzio se povukao na jezero Garda. Tamo 1921. godine unajmljuje, a potom i kupuje vilu koja će postati temelj Vittorialea. No, njezinu izgradnju u golem i rastrošan kompleks zapravo je financirao sam tadašnji režim kroz proračunat politički pakt. Shvativši da nema novca za svoje megalomanske ideje, D’Annunzio već 1923. godine potpisuje ugovor kojim kompleks službeno daruje talijanskom narodu. Zauzvrat, vlada preuzima sve njegove dugove i preuzima potpuno financiranje daljnjeg građenja.

Benito Mussolini se panično bojao D’Annunzijeva utjecaja među vojnicima i narodom nakon Rijeke. Vittoriale je osmišljen kao pjesnikov “zlatni kavez”. Iz Rima su mu slani vagoni državnog novca samo da pjesnik ostane izoliran na jezeru Garda. Ostala je zabilježena povijesna Mussolinijeva izjava najbližim suradnicima u kojoj objašnjava da kada čovjek ima pokvaren zub, ima dvije opcije: ili ga iščupati, ili ga napuniti zlatom. S D’Annunzijem je izabrao ovo drugo. D’Annunzio je, zajedno s mladim arhitektom Maronijem, više od petnaest godina fanatično prepravljao svaki kutak imanja, trošeći državni proračun. Vila je pretvorena u “živu povijest” u kojoj je pjesnik uživao u luksuzu, istovremeno cinično ismijavajući sustav iz svoje mračne sobe.

Soba relikvija: Ranjena riječka zastava iznad svih bogova

Dok hodate zamračenim, teškim i mističnim hodnicima rezidencije Prioria, najsnažniji dojam ostavlja Soba relikvija (Stanza delle Reliquie). Riječ je o prostoriji u kojoj je pjesnik-komandant sakupio predmete i simbole svih svjetskih religija, od kipova Bude do katoličkih ikona. No, prava svetinja u koju je najviše vjerovao bila je njegova vlastita političko-vojna mitologija o Rijeci. Pogled prema stropu ove sobe otkriva veliku, povijesnu zastavu Kvarnerske regencije pod kojom su njegovi legionari marširali u Rijeci. Ona doslovno dominira prostorijom, razapeta preko cijelog stropa poput političko-mističnog neba iznad svih svjetskih religija.

Ta zastava na stropu nije savršeno očuvana, već na sebi ima duboku simboliku poraza. Nakon što je regularna talijanska vojska u prosincu 1920. godine bombardirala Guvernerovu palaču kako bi istjerala pjesnika, ova je zastava u općem kaosu ostala umrljana krvlju njegovih vjernih saboraca. Postavljanjem te ranjene zastave iznad svoje glave u sobi gdje je meditirao, D’Annunzio je poslao jasnu poruku da je Rijeka ostala vječna, neprežaljena rana, tiha patnja i pokrivač njegove doživotne tuge.

“Rijeka u malom” i vojni trofeji preseljeni na jezero Garda

Cijeli kompleks Vittoriale zapravo funkcionira kao svojevrsni riječki hram. Svaki kutak imanja krije mikro-detalje neraskidivo vezane uz Kvarner. U istoj Sobi relikvija ljubomorno se čuva teški, tamnocrveni baršunasti plašt koji je D’Annunzio nosio na ramenima dok je s balkona Guvernerove palače držao govore. Dizajn specifičnih povijesnih jarbola za zastave koji su krasili trgove okupirane Rijeke toliko je opčinio pjesnika da je naredio njihovu replikaciju unutar trgova kompleksa Vittoriale.

Jedan od najbizarnijih prizora svakako je pramac ratnog broda “Puglia”, koji je u dijelovima prevezen s čak dvadeset željezničkih vagona i ugrađen izravno u šumovito brdo. D’Annunzio je inzistirao da se brod usmjeri strogo prema istoku, kako bi njegovi topovi simbolički i prkosno ciljali preko Jadrana ravno prema Rijeci. Pjesnik je na palubi razvio i osebujan ritual; kada bi mu u posjet dolazili visoki dužnosnici ili važni gosti, on bi osobno naređivao ispaljivanje slijepih plotuna iz pravih brodskih topova. Ta zaglušujuća grmljavina koja je odjekivala cijelim jezerom Garda služila je kao bizarna dobrodošlica, ali i kao stalni podsjetnik okolini da u zlatnom kavezu Vittorialea i dalje živi nepredvidivi i naoružani ratni zapovjednik.

Odmah u blizini, u posebnom natkrivenom doku, nalazi se još jedan fascinantan vojni trofej duboko povezan s našim krajem. Radi se o originalnom motornom torpednom čamcu MAS 96. Na tom je plovilu D’Annunzio, u veljači 1918. godine, izveo čuveni drski napad u Bakarskom zaljevu, u povijesti zapamćen kao “Bakarska rugalica” (Beffa di Buccari). Iako napad torpedima na usidrene austrijske brodove nije donio značajnu vojnu štetu, imao je golem propagandni odjek. Pjesnik je u zaljevu ostavio tri boce s porukama u kojima se izruguje austrougarskoj mornarici, a sam čamac MAS 96 danas u Vittorialeu stoji kao materijalni dokaz njegove rane opsesije sjevernim Jadranom.

Na samom vrhu imanja nalazi se monumentalna kružna grobnica napravljena u čast onih koji su s njim gradili riječku utopiju. Oko D’Annunzijeva središnjeg sarkofaga poredani su masivni kameni lijesovi u kojima počivaju njegovi najvjerniji riječki legionari, piloti i vojnici, jer je pjesnik želio i u samoj smrti ostati njihov zapovjednik. Ono što mnogi posjetitelji ne znaju jest da se u Vittorialeu danas čuva i golemi, originalni arhiv riječke avanture. Cjelokupna službena dokumentacija vlade Kvarnerske regencije, proglasi, pisma i popisi legionara prebačeni su tamo nakon pjesnikove smrti.

Zašto posjetiti?

Prava povijest našeg grada ne može se u potpunosti shvatiti bez pogleda s druge strane Jadrana. Vittoriale degli Italiani pruža fascinantan, ali i zastrašujući uvid u um čovjeka koji je od Rijeke na šesnaest mjeseci napravio svjetski problem i poligon za svoje opasne političke eksperimente. Ako vas zanima kako se estetika, umjetnost, ludilo i politika spajaju u jedno od najbizarnijih mjesta u Europi, ova bliska talijanska destinacija obavezna je postaja za svakog Riječanina i zaljubljenika u povijest.