U svakom gradu postoje mjesta koja ne traže pažnju.

Ne reklamiraju se, ne pokušavaju biti dio trendova i ne mijenjaju se. Ali imaju nešto drugo. Imaju ljude koji im se vraćaju.

Na Kantridi je jedno takvo mjesto.

U Portiću, gdje Sportsko ribolovno društvo Kantrida ima svoj caffe bar, toplina ljudi, šarene kućice i barake daju mjestu poseban, opušteni ugođaj.

I upravo tamo dolazi se na kavu.

Bez velikih najava i bez potrebe da se ističe, ovo je s vremenom postalo jedno od onih mjesta koje lokalci jednostavno ne mijenjaju.

Ne dolazi se ovdje jer je novo niti jer je popularno. Dolazi se jer je svoje.

Kava se ovdje pije onako kako se oduvijek pila, bez filozofije i bez žurbe. Veliki makijato košta 1,30 eura, ali to nije ono što ostane u sjećanju. To je samo detalj koji potvrđuje cijelu priču. Ovdje stvari imaju neku svoju mjeru.

Terasa gleda ravno na lučicu. More, brodovi i ona posebna tišina koja nikad nije potpuna. Sve se čuje, ali ništa ne smeta. Sve nekako ide sporije.

Nema prenemaganja, nema “fancy” detalja. Samo pravi, opušteni morski vibe.

Ovdje se ne dolazi na brzinu. Ovdje se sjedne i ostane malo duže nego što si planirao.

Ispred se nalaze velike klupe koje možda najbolje opisuju ovo mjesto. Nisu tu samo za sjedenje, nego za druženje.

Nije rijetkost da sjedneš pored nepoznatih ljudi, a razgovor krene sam od sebe.
I prije nego što shvatiš, više niste stranci.

To se ne može isplanirati. To ili imaš ili nemaš. Ovdje postoji.

Ujutro dolaze oni koji žele miran početak dana. Kava, more i par poznatih lica u prolazu. Kasnije je malo življe, ali nikad previše. Nema gužve koja te tjera da odeš i nema osjećaja da moraš ustati jer netko čeka mjesto.

Sve ima svoj tempo i upravo taj tempo čini razliku.

Neka mjesta ne tražiš. Na njih jednostavno naletiš.

Ovo nije kafić koji ćeš pronaći na listama “najboljih”. Ali pitaj bilo koga s Kantride i svi će znati gdje je. To je ono njihovo mjesto, ono na koje ideš bez razmišljanja.

Još jedan detalj koji savršeno prati cijelu priču, ovdje ima parkinga i potpuno je besplatan. Nema kruženja, nema nervoze. Dolazak je jednostavan, kao i sve ostalo ovdje.

Unutrašnjost je nenametljiva, pomalo starinska, s onom pravom patinom koju ne možeš odglumiti. Nema pokušaja da se bude nešto drugo i nema potrebe za dodatnim “uljepšavanjem”.